preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Himna škole

Priloženi dokumenti:
Tekst himne.pdf

e-Dnevnik

Brojač posjeta
 
 

KNJIŽEVNI SUSRET S

TITOM  BILOPAVLOVIĆEM

 

7. studenoga 2013., s velikim veseljem, ugostili smo u

školskoj knjižnici Titu Bilopavlovića!

 

Književni susret je školska knjižničarka, Jasminka Bertović Pupić, organizirala za petaše, koji uostalom i čitaju „Paunaša“ za lektiru. Prisustvovali su učenici 5.a razreda (kojima je to bio sat hrvatskoga jezika) i predstavnici 5.b, 5.c, 5.d i 5.e razreda. U pratnji svojih profesorica hrvatskog jezika, Tatjane Makovac i Jasmine Mamula te drage ljubiteljice pisane riječi, Ingrid Wolf Stefan, nastavnice prirode i biologije, napunili su knjižnicu „do daske“ i jedan školski sat uživali u pjesmama, pričama, poukama, šalama i savjetima Tite Bilopavlovića!

 

Dragom smo gostu na samom početku druženja poklonili primjerak 16. broja „Mateja“ biltena Mladih knjižničara i školskog lista „Tratinčica“ te se zahvalili Maji & Nediljku, „super ekipi“ iz „ALFE“, bez čije pomoći ne bismo mogli organizirati toliko željeni književni susret!

 

Za sam početak druženja, Bilopavlović nas je počastio pjesmom „Moj tata pisac“. To je vesela pjesmica koju su mu posvetile njegove kćeri. Nastavili smo u istom, vedrom tonu - gost nam je čitao pjesme i priče iz knjige „Oprostite, volim vas“.

Najviše je bilo riječi o ljubavi. „Nemojte skrivati ljubav, ona je nešto najljepše što ljudsko biće može doživjeti. Ljubav je najplemenitiji osjećaj jer iz ljubavi potječe sve ono što je na svijetu lijepo i što vrijedi!“, rekao je naš gost. Onda je na red došlo čitanje „prave muške pjesme“ - „Izjavljujem javno da sam zaljubljen“. Izvrstan zabavljač i humorist, Tito Bilopavlović, izazvao je salve smijeha u knjižnici objašnjavajući „muškom dijelu publike“ kako ne treba biti kukavica kada pokušavaš curi reći da ju voliš. On je bio takva kukavica dok se s curom Manuelom držao za ruke i „duboko su gledali jedan drugoga u oči“, no dok je on prevalio preko usta „volim te“, ona je već našla drugoga…

Usput smo saznali i naučili kako se kineski kaže „volim te“, što je naš Luka Gabriel iz 5.b, vadeći bilježnicu (sigurno iz hrvatskog), popratio glasnim komentarom: „Ooo, da ja to malo zapišem!“  J

 

Očito je da Tito Bilopavović voli djecu i uživa u njihovom društvu što je i potvrdio izjavom: „Ja sam zbilja podjetinjio i to je baš dobro!“. Osim što voli djecu i nastoji ostati dijete, ima i izuzetno mnogo strpljenja kada treba odgovarati na mnogobrojna dječja pitanja. Naši su klinci zaista „utvrdili gradivo“ i dobro su se naoružali pitanjima, posebno Marin iz 5.a (sa svojih 11)! Pa smo tako, zahvaljujući Marinu i ostalima, uspjeli saznati mnoštvo pojedinosti o životu i književnom putu našeg dragog gosta.

Primjerice, prve je pjesme počeo pisati kada je naučio slova, ali danas „ne vjeruje da je to baš valjalo…“.  U dječjoj književnosti našao se zahvaljujući još jednom velikom imenu hrvatskoga dječjeg stvaralaštva – Ivanu Kušanu! Kušan, ondašnji urednik „Modre laste“, natjerao ga je da za svaki broj popularnog dječjeg časopisa napiše jednu priču. Tijekom dvije godine nakupilo se priča i priča pa je, opet zahvaljujući Kušanu, izdao knjigu dječje proze.

Je li teže pisati za djecu ili za odrasle? Na ovo teško pitanje Bilopavlović je odgovorio: „Nije težak niti jedan posao za kojeg ste obrazovani i volite ga raditi. Nastojite izgraditi i usavršiti svoj zanat, radit ćete s puno lakoće i sami ćete se čuditi. Volite ono što radite!“.

Saznali smo i da ostale pisce cijeni, a idol u djetinjstvu mu je bio i dandanas ostao otac – „moj uzor je moj ćaća“.

Najviše pitanja odnosilo se, naravno, na pripovijetku „Paunaš“. Događaji u priči su istiniti, no malo dorađeni. Stvarno je bio zaljubljen u Anicu i „takvih pletenica kao što je imala ona više nema“. Zaista je bio i izvrstan praćkaš, danas svojim unucima izrađuje praćke, no „onako dobrih guma i materijala za praćku također više nema“.

         Nazočnim je petašima poručio da puno čitaju! On sam je naučio čitati s pet godina i od tada su mu knjige najbolji prijatelji. Čitajući razvijamo temeljna životna znanja i vještine, a čitanje također obogaćuje naš svakidašnji život. Internet i mobitel generaciji poručio je da „čitanjem pobijede strojeve i naviku da nam se komunikacija sastoji od 30-tak riječi i gomile slikica“!

Za sam kraj, Marin iz 5.a (naravno!) izdvojio je najdraže pitanje -  vjerujete li da će Vaša djela preživjeti? „Vjerujem da hoće u dušama onih koji ih budu čitali!“, povjerio nam je naš dragi gost.

 

Tito Bilopavlović zaista je pravi gost za populaciju razigranih jedanaestogodišnjaka koji su totalno „umirali od smijeha“ u njegovim šalama, simpatičnim kolokvijalnim izrazima i dosjetkama! Osim što nas je jako dobro nasmijao i zabavio, u paketu sa svom tom zafrkancijom došle su lijepe i mudre riječi te pravi savjeti za život. Baš je bilo lijepo u knjižnici u četvrtak, 7. studenoga 2013. Pravi način za zaokružiti druženje s ljubiteljima knjiga i knjižnica u Mjesecu hrvatske knjige! Neka nam se što prije nešto tako lijepo ponovi!

 

Jasminka Bertović Pupić, prof.

školska knjižničarka

Tražilica



Kalendar
« Kolovoz 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji


Oglasna ploča

Korisni linkovi




preskoči na navigaciju