U Mjesecu knjige, tradicionalno, naša školska knjižnica za prvašiće postaje „BAJKAONICA“. Pravo je to doba za uživanciju u čaroliji svijeta bajki i zajedničko vrijeme u kojem se gradi ljubav prema knjizi i čitanju.
Znamo da su u daaaavna vremena stariji pričali bajke mlađima uz treperavu svjetlost vatre dok je pucketanje drva pratilo ritam priče. Zato se prvašići (i učiteljice) udobno smjeste u krug pa uz toplinu zamišljene vatre prate priču knjižničarke o Trnoružici, kralju, kraljici, dobrim vilama, hrabrom kraljeviću na bijelom konju i pobjedi dobra nad zlom. Pričamo priču, ali i učimo što su bajke, kada i kako su nastale, tko ih piše i zašto je bitno zagrliti se uz svoje najmilije (mame, tate, bake, djedove…) i uživati u zajedništvu i čitanju. Kada završimo pripovijedanje, gasimo imaginarnu vatricu i prebacujemo se u 21. stoljeće pa rješavamo kviz u Wordwallu, kao i lagani lektirni listić pomoću kojeg ponovimo sve što smo u „BAJKAONICI“ naučili.
Bajke imaju odgojnu, obrazovnu i terapeutsku vrijednost. U našoj „BAJKAONICI“ djeca otkrivaju nove svjetove, uče slušati, razvijaju maštu i bogate svoj jezik. Tu se vidi prava snaga školske knjižnice. Ona postaje mjesto susreta u kojem prvašiće učimo da knjige nisu obaveza, nego radost i da je knjižnica, sa zamišljenom vatricom ili bez nje, najtoplije mjesto u školi.
Jasminka Bertović, školska knjižničarka
