U Mjesecu hrvatske knjige, tradicionalno, ŠKOLSKA KNJIŽNICA za prvašiće postaje „BAJKAONICA“. Pravo je to doba za uživanciju u čaroliji svijeta bajki i zajedničko vrijeme u kojem se gradi ljubav prema knjizi i čitanju.
Bajke su mnogo više od lijepih priča. One nas vode u svijet mašte, uče nas razlikovati dobro od zla, govore o hrabrosti, dobroti, prijateljstvu i nadi te nas podsjećaju da dobro, unatoč svim preprekama, na kraju pobjeđuje. Njihova je vrijednost i u tome što svaka generacija u njima može pronaći nešto svoje.
Naša „BAJKAONICA“ započinje upoznavanjem s bajkama i braćom Grimm, uz razmjenu mišljenja o najdražim bajkama prvašića, učiteljica i knjižničarke. Slijedi razgovor o tome što su bajke, kako su nastale, tko ih piše i zašto je važno zagrliti se uz svoje najmilije (mame, tate, bake, djedove…) i uživati u zajedništvu i čitanju.
Znamo da su u daaaavna vremena stariji pričali bajke mlađima uz treperavu svjetlost vatre, dok je pucketanje drva pratilo ritam priče. Zato se i naši prvašići (i učiteljice) udobno smjeste u krug pa uz toplinu zamišljene vatre prate priču knjižničarke o Trnoružici, kralju, kraljici, dobrim vilama, hrabrom kraljeviću na bijelom konju i, naravno, pobjedi dobra nad zlom. Kada završimo pripovijedanje, gasimo imaginarnu vatricu i prebacujemo se u 21. stoljeće pa rješavamo kviz u Wordwallu i lagani lektirni listić pomoću kojeg ponovimo sve što smo u „BAJKAONICI“ naučili.
Velika je vrijednost pripovijedanja, posebno danas kada su nam svima nosovi više-manje zabijeni u raznorazna moderna tehnološka pomagala. Slušanje priča potiče razvoj mašte, bogati dječji rječnik, razvija emocionalnu osjetljivost i uči nas razlikovati dobro i zlo. Tu se vidi i prava snaga školske knjižnice. Ona postaje mjesto susreta, mašte i zajedništva, mjesto na kojem prvašiće učimo da su knjige istinska radost i da je knjižnica, sa zamišljenom vatricom ili bez nje, najtoplije mjesto u školi.
Jasminka Bertović, školska knjižničarka
