preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
e-Dnevnik

 

Brojač posjeta
 
 

Sama ideja druženja sa slavnim članovima Hrvatskoga kluba olimpijaca potekla je od Vali Božić, nastavnice TZK-e u našoj školi, koja je i glavni organizator druženja. Prošlogodišnji Mjesec hrvatske knjige družili smo se s košarkašem Aramisom Naglićem, ove godine došli su nam zlatni hrvatski rukometaši Alvaro Načinović i Valter Matošević.

Nakon napetog iščekivanja, 17.10.2013., točno u 17.00 sati, praćeni gromoglasnim pljeskom u školsku knjižnicu ušetali su riječki reprezentativci. Ravnatelj škole, Josip Crnić, prof. i nastavnica TZK-e, Vali Božić, predali su gostima darove za uspomenu na današnji dan – duboreze s motivom olimpijskog grba i primjerak školskog lista „Tratinčica“.

Voditeljica programa, Eliana Makovac iz 8.b, imala je čast, u ime učenika i djelatnika naše škole, pozdraviti goste. Antonia Buterin iz 7.b ispričala nam je priču o postanku i duhu Olimpijskih igara, a „sedmaši“ Matija Starčević i Antonela Ožanić podsjetili su nas na osnovne simbole - olimpijsku baklju, odnosno grb i zastavu Olimpijskih igara. Uvodni dio programa zatvorile su Emanuela Martinović i Veronika Tibljaš iz 8.a s nekoliko riječi o zlatnim „kaubojima“.

„Zašto baš rukomet?“ bilo je prvo pitanje našim slavnim gostima. I Alvaro i Valter išli su u osnovnu školu na Zametu, a taj dio Rijeke poznat je po dugogodišnjoj rukometnoj tradiciji. Uz to, „vjetar u leđa“ dao im je osnovnoškolski profesor TZK-e za kojeg ističu da je najzaslužniji za njihove, zaista sjajne, karijere. Alvaro je počeo trenirati u 4. razredu osnovne škole, a Valter jednu godinu kasnije.

Prisjećajući se davnih školskih dana, napomenuli su da im nije bio problem spajati školske obveze s treninzima. „Uz dobru volju sve se može!“, a imali su i podršku i razumijevanje profesora, koji su im „tu i tamo progledali kroz prste“. Alvaro je pohađao sadašnju Prvu riječku hrvatsku gimnaziju i bio je vrlo dobar učenik, a Valter je priznao da je najčešće u imeniku redao dvojke i trojke što je mnogobrojna publika popratila srdačnim aplauzom! J

Iako su gostovali u prekrasnoj školskoj knjižnici, našem malom „hramu znanja“, iskreno su priznali da nisu tijekom školovanja uspjeli pročitati sve lektire. A i to su bila neka druga vremena i neke druge lektire…

Zahvaljujući rukometu prošli su cijeli svijet. Valteru je u najljepšem sjećanju ostao Kopenhagen, dok je Alvaro uživao u Španjolskoj i veoma ga se dojmila ljepota Australije.

Zahvaljujući rukometu bili su i jaaaako popularni pa je muški dio publike zanimalo da li su im se cure nabacivale? Odgovor je ostao visjeti u zraku jer su obojica istakli samo kako je to bilo drugačije vrijeme, bez hrpe moderne tehnologije, bez stalne povezanosti, „puno romantičnije“…

I nakon rukometa – rukomet. Svoje profesionalne karijere nastavili su u RK „Zamet“. Alvaro je sportski direktor, a Valter trener vratara i trener u juniorskim selekcijama. Obzirom na bogatu karijeru, odlučili su svoje iskustvo prenijeti na mlade. Makar, kako ističe Alvaro, to traje cijelu karijeru jer još kao igrač pomažeš mlađem igraču, savjetima i primjerima usmjeravaš ga i gradiš kao igrača i kao čovjeka.

Tijekom svoje profesionalne karijere rukometaša morali su se odreći mnogih ljepota i uživancija. U mladim danima nije bilo previše „noćnog života“, niti klasičnih ljetovanja i zimovanja. Alvaro je, primjerice, skijati naučio tek nakon što je prestao profesionalno igrati rukomet. No, to im nije bila „tlaka“ jer su se dobrovoljno opredijelili. Sve velike karijere traže odricanje.

A njihove karijere su zaista impresivne!  Uz silne medalje s Olimpijada, Mediteranskih igara, svjetskih i europskih prvenstava, uvijek se nađe mjesta za najdražu. Valteru je to, uz olimpijske medalje, bronca s Europskog prvenstva u Portugalu jer je to i prva medalja hrvatske reprezentacije s jednog velikog natjecanja. Alvaru je najdraža medalja iz daleke 1987. godine sa Svjetskog juniorskog prvenstva rukometaša koje se igralo u riječkoj Dvorani mladosti. Igrao je „doma“, pred svojom publikom i prijateljima i taj mu je događaj obilježio karijeru i zauvijek će ga pamtiti.

Svakako, obojica ističu da je Olimpijada kruna svega, ostvarenje svih fantazija. To je vrhunsko, najjače natjecanje i biti dio toga je sam vrh karijere. Boravak u olimpijskom selu, druženje s najboljim svjetskim sportašima, cjelokupni „štimung“ nešto su uzbudljivo i nezaboravno. A stati na postolje s medaljom, dok svira hrvatska himna, nešto je veličanstveno, „naplata“ dugogodišnjeg rada, truda i zalaganja.

Vezano uz duh olimpizma, naše je učenike zanimalo opravdavaju li Alvaro i Valter profesionalizam u sportu? Alvaro je istaknuo da je profesionalizam dosta surov, statistike pokazuju da je nemilosrdan. Opravdan je kada dođeš do velikog uspjeha, međutim to je nešto što svaki sportaš mora ocijeniti sam za sebe. Obojica se slažu u tome da je bitno baviti se sportom, dati maksimum od sebe i doći do svog cilja.

Naši današnji gosti su zaista došli do svog cilja! Jednoglasno su zaključili da su sretni i zadovoljni te ništa u svojim profesionalnim i privatnim životima ne bi mijenjali.

Alvaro Načinović i Valter Matošević nisu krili oduševljenje druženjem s učenicima i djelatnicima OŠ „Sveti Matej“ te su se iskreno zahvalili na darovima i  toplom gostoprimstvu.

Susret učenika OŠ „Sveti Matej“ sa zlatnim olimpijcima medijski je popratio Novi list pa ponešto o spoju knjiga i sporta možete čitati i u prilogu riječkih novina od 19. listopada 2013.

 

 

Tražilica



Kalendar
« Srpanj 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31 1 2 3 4 5
Prikazani događaji


Oglasna ploča

Korisni linkovi

Katalog knjižnice

           





preskoči na navigaciju