Nakon neprospavane noći uzbuđeni i puni očekivanja slušali smo dojmljiva predavanja o Domovinskom ratu i bitci za Vukovar saznavši mnoge podatke o povijesno važnim događajima za Hrvatsku  i mjesecima borbe za Vukovar. U poslijepodnevnim satima uputili smo se prema Gradskom muzeju Vukovara smještenom u prekrasnom obnovljenom dvorcu Eltz i vrlo dojmljivom Muzeju Vučedolske kulture koji su nas upoznali s neprocjenjivom kulturnom baštinom ovoga kraja. Slobodno vrijeme proveli smo razgledavajući Vukovar koji osvaja svojim mirom i tišinom neuobičajenim za grad uz rijeku Dunav s najvećom riječnom lukom. Vrativši se u hostel započele su opsežne pripreme za organizirani odlazak u disko u centru Vukovara. Nakon dva sata tulumarenja proveli smo posljednju djelomično prospavanu noć u lijepo uređenom objektu s još uvijek neuređenim okolišem u kojem stražare zastrašujući tenkovi, avioni i ostala bojna vozila.

Ranim prohladim jutrom odjavili smo se iz hostela i krenuli u razgledavanje memorijalnih lokacija. Na putu prema Spomen - domu hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, poznatoj kao groblje tenkova, prošli smo pored Kukuruznog puta – „Puta spasa“ koji je jedini povezivao Vukovar s ostatkom Hrvatske  za vrijeme njegove okupacije. Vozeći se nepreglednim oranicama i vinogradima Vupika, stigli smo na posljednje počivalište žrtava na Ovčari. Posjetili smo Memorijalno groblje žrtvama Domovinskog rata gdje su nam vodiči objasnili organizaciju groblja, spomenike i posebnost dvaju križeva koji simboliziraju najmlađu i najstariju žrtvu vukovarske tragedije. Polje bijelih sablasnih križeva ostavilo je u nama neizbrisiv trag izazivajući strahopoštovanje kao i Spomen – dom Ovčara poznatiji kao posljednje mučilište Vukovaraca prije pogubljenja u masovnoj grobnici. Tamo smo u tišini i teškim mislima suosjećajući zapalili svijeću za sve poginule i nestale žrtve. Kako bismo vidjeli put kojim su agresori vodili ljude na Ovčaru, zaputili smo se prema bolnici – Mjestu sjećanja gdje smo pogledali potresan film i razgledali podzemna skloništa u kojima su ranjenici i bolničko osoblje s djecom živjeli puna tri mjeseca do pada Vukovara. Nakon toga vratili smo se na Sajmište gdje nam je bivši hrvatski branitelj pokazivao eksplozivne naprave te nam objašnjavao njihovu namjenu, domet i opasnosti. Pokazao nam je i puške koje su koristili, bombe kućne/ručne izrade, slike ranjenih branitelja, njihovu odjeću i obuću.

Nakon kratke pauze za ručak očekivao nas je posljednji dio terenske nastave – kviz znanja zbog kojeg smo se ponovno vratili u centar. Prije natjecanja obratili su nam se ravnatelj Škole mira i biskup održavši dirljiv govor kojim nam poručuje da ne trebao mrziti nikoga ni zbog čega jer što je bilo, bilo je i treba ostati u prošlosti. U kvizu znanja sudjelovale su sve osnovne škole koje su s nama u isto vrijeme bile u Vukovaru. Sudjelovala su po dva predstavnika svake škole, a nas su predstavljale učenice 8.e razreda Ljubica Terzić i Laura Vidović koje su za našu školu osvojile prvo mjesto. Uz bučnu podršku najbrojnijih navijača osvojile su u napetom i do kraja izjednačenom natjecanju 17 bodova od 20 mogućih pa su nagrađene diplomom. Time je službeni dio terenske nastave završio na najbolji mogući način što je i poruka mladima da obrazovanjem trebaju graditi svoju budućnost.

Izlet u Vukovar jako je dobro organiziran jer nikad nismo bili besposleni, a uvijek smo imali dovoljno slobodnog vremena za druženje i razgledavanje. Stvorili smo nova prijateljstva, zabavili se i naučili nešto novo. Svaki građanin Republike Hrvatske trebao bi posjetiti Vukovar te saznati pravu istinu o strahotama koje su se u njemu događale jer je to naša moralna obveza kako bismo danas i ubuduće ponosno o tome govorili.

Bruna Veršić 8.e